U svojoj srži nalaze se planovi za “Europski centar za demokratsku otpornost”, mrežu provjere činjenica na razini cijele Europe i velikodušnu potporu takozvanim “pouzdanim medijima” i “europskoj mreži influencera”.
Christine Anderson, zastupnica u Europskom parlamentu iz skupine ESN, komentirala je:
“Nešto poput ovoga nema mjesta u slobodnoj demokraciji. Nije ništa novo da se EU drži – i širi – golemog sustava subvencija za nevladine organizacije i organizacije civilnog društva koje se pridružuju službenoj agendi EU-a, čime ih izravno čini financijski ovisnima o Komisiji.
Deseci skandala vezanih uz nezakonito financiranje nevladinih organizacija očito nisu spriječili EU da iskoristi civilno društvo za vlastite potrebe. Nevladine organizacije pretvaraju se u GONGOs – vladine organizacije organizirane kao nevladine, kao u Kini.
Sve su ove mjere usmjerene na politiziranje onoga što se naziva civilnim društvom. Kada država plaća one koji odlučuju što je istina, to nije demokracija; to je upravljano javno mnijenje.
Brisel govori o ‘zaštiti demokracije’ – ali ono što to zapravo znači jest zaštita samog sebe od demokratske raznolikosti mišljenja. Svatko tko pokušava vršiti političku kontrolu nad medijima, platformama i utjecajnim osobama uništava same temelje koje tvrdi da brani.
Ovime programom Komisija se postavlja kao vrhovni arbitar istine u Europi – od provjere činjenica i promatranja izbora pa sve do promicanja ‘ispravnog’ sadržaja.
Ovo je ideološko osnaživanje – europsko ministarstvo istine u ime otpornosti. No demokraciji ne trebaju zaštitni zidovi; potrebna joj je sloboda i žestoka rasprava. Tko god nastoji zaštititi demokraciju od naroda, u stvarnosti je ruši.”
