“Od početka ilegalne masovne imigracije 2015. godine, u EU je podneseno oko 9 milijuna zahtjeva za azil. Broj ilegalnih ulazaka koji ostaju zabilježeni vjerojatno je znatno veći. Ovaj val migracija izložio je Europu potpunom sustavnom šoku čije posljedice europsko stanovništvo i danas mora podnositi – od oštro povećanih sigurnosnih problema do preopterećenih socijalnih sustava.
Međutim, još uvijek nema naznaka političke promjene smjera: učinkovita zaštita vanjskih granica još uvijek ne postoji; Sustav ulaska/izlaska (EES), koji je trebao bilježiti sve ulaske i izlaske još 2022. godine, još uvijek nije u potpunosti implementiran; i pravila iz Dublina, prema kojima se zahtjevi za azil trebaju obrađivati isključivo u prvoj europskoj zemlji ulaska, i dalje se ignoriraju. Suradnja s trećim zemljama poput Turske ili afričkih država pokazala se neučinkovitim višemilijardnim fijaskom; postupci azila ostaju prespori i dodatno su blokirani pretjerano ideološkom interpretacijom konvencije o ljudskim pravima od strane europskih sudova; a čak i uz negativnu odluku o azilu, manje od jednog od pet ilegalnih imigranata doista je deportirano.
Umjesto da se crveni tepih prostire za ilegalnu masovnu migraciju, ono što je sada više nego ikad potrebno je stroga politika ‘No-Way’: to uključuje namjerno smanjenje privlačnosti traženja azila ovdje, privremeno obustavljanje prava na azil, uspostavljanje centara za odlazak, pokretanje opsežne akcije deportacije i postavljanje fizičkih utvrda na vanjske granice. Osim toga, potrebno je značajno povećanje i promjena mandata agencije EU za zaštitu granica Frontex, koja do sada funkcionira više kao dočekivački odbor za ilegalne imigrante umjesto da učinkovito štiti vanjske granice. Samo se takvim mjerama može sačuvati identitet Europe i trajno osigurati sigurnost stanovništva.”
