Ovog tjedna, delegati iz 130 zemalja okupljaju se u Niceu na trećoj Konferenciji UN-a o oceanima kako bi se unaprijedila provedba 14. cilja održivog razvoja UN-a – zaštita i održivo korištenje oceana, mora i morskih resursa. Međutim, kompromisi između suprotstavljenih interesa – energije vjetra na moru, morske ekologije, rudarstva na velikim dubinama i ribarstva – prijete značajno oslabiti učinkovitost potencijalnih rješenja.
Na razini EU-a, prevladavajuća ideologija o klimatskoj krizi osigurava izdašno financiranje projekata poput offshore vjetroparka – često nepouzdanog izvora nestabilne električne energije – dok se razborite inicijative poput sustava za upravljanje balastnim vodama za borbu protiv invazivnih vrsta financijski zanemaruju. Nadalje, dobrovoljna priroda mnogih obveza u praksi dovodi do slabe provedbe i političke proizvoljnosti.
Siegbert Droese, koordinator ESN-a u Odboru Europskog parlamenta za ribarstvo (PECH), komentirao je UNOC3:
“Očekuje se da će ovog tjedna na Konferenciji UN-a o oceanima u Niceu biti usvojen takozvani Niceanski akcijski plan za oceane. Još jednom, očekujemo uobičajene najave ‘inicijativa održivosti’ od strane vlada i korporacija – mjera koje su često tek PR trikovi, a koje se ni učinkovito ne nadziru ni ne provode.
Umjesto da površno rješava sve svjetske probleme u morskom okolišu, a pritom ne rješava nijedan, konferencija bi se trebala usredotočiti na najveću prijetnju i morskom ekosustavu i opstanku malih ribara: nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.
Ipak, sheme zelenog pranja, poput takozvanih tržišta plavog ugljika i offshore vjetroelektrana financiranih novcem poreznih obveznika, čine se profitabilnijima. Ovaj neravnoteža ne odražava stvarnu vrijednost i važnost oceana kao najvažnijeg resursa našeg planeta.”
