“Kršćani su najprogonjenija vjerska zajednica na svijetu, a ta je progonja posebno teška na Bliskom istoku. Od pada Assada i preuzimanja vlasti od strane Ahmeda al-Sharaa i islamista iz HTS-a, situacija s kršćanima u Siriji dramatično se pogoršala. Ipak, EU postavlja crveni tepih za nove vladare u Damasku i obećava im milijarde. To je neprihvatljivo.
Međutim, prijetnja nije ograničena na Siriju. Kršćani se također raseljavaju u drugim dijelovima Bliskog istoka, djelomično iz islamističkih razloga, a djelomično zbog zapljene zemljišta motivirane etno-političkim razlozima. Na Zapadnoj obali radikalni izraelski naseljenici istiskuju palestinske kršćane iz njihovih sela. Čak je i posljednje gotovo u potpunosti kršćansko selo, Taybeh, teško pogođeno. Lokalni svećenici poput Bashara Fawadleha, latinskog patrijarha Pierbattiste Pizzaballe i Vatikana više puta su najsnažnije osudili rastuće nasilje, kao i bivši izraelski premijer Naftali Bennett.
Zaštita kršćana na Bliskom istoku mora biti najviši prioritet i mora postati neupitni uvjet u našoj vanjskoj i razvojnoj politici. One koji progone kršćane ne smiju biti udovoljavani i financirani od strane Bruxellesa i Berlina.”
