Reforma sigurne treće zemlje jača sposobnost država članica da brže obrađuju neprihvatljive zahtjeve za azil. Trenutna obveza dokazivanja pojedinačne “veze” između podnositelja zahtjeva i treće zemlje više nije jedini pravni osnov za primjenu tog koncepta. Države članice sada će se moći osloniti na tri alternativna osnova: vezu kako je definirana nacionalnim pravom, tranzit kroz treću zemlju ili sporazum ili dogovor s tom zemljom. Prijedlog također smanjuje postupovna kašnjenja ograničavanjem automatskog suspenzivnog učinka žalbi. Zajedno, ove promjene čine mehanizam operativnijim i dosljednijim s potrebom za bržim povratima u sigurne treće zemlje izvan EU-a.
Prijedlog o sigurnoj zemlji podrijetla uspostavlja, po prvi put, zajednički europski popis zemalja za koje se pretpostavlja da progon tamo nije vjerojatan. Time će se uskladiti nacionalne prakse, ubrzati postupci za očito neutemeljene zahtjeve i omogućiti državama članicama da usmjere resurse na slučajeve koji zahtijevaju stvarnu zaštitu. Početni popis obuhvaća Bangladeš, Kolumbiju, Egipat, Indiju, Kosovo, Maroko i Tunis.
Grupa ESN, putem svojih zastupnika u Europskom parlamentu Milana Uhríka, Mary Khan i Eve Zajączkowske-Hernik, podržala je oba teksta jer predstavljaju pomak prema realnijem i učinkovitijem upravljanju migracijama. Iako ove mjere ne idu dovoljno daleko, one usmjeravaju Europski parlament u pravom smjeru poboljšanjem brzine, jasnoće i predvidljivosti postupaka azila, jačanjem povrata te davanjem državama članicama alata potrebnih za sprječavanje zlouporabe sustava.
Ovi glasovi pokazuju pojavu nove političke većine spremne ispraviti godine pogrešnih migracijskih politika. ESN je tijekom pregovora odigrao aktivnu ulogu i ostaje konstruktivan i pouzdan partner u obnavljanju kontrole nad europskim granicama.
